10. hercegovačka udarna brigada

10. hercegovačka udarna brigada
Osnivanje10. avgust 1942.
Mesto formiranja:
Šujica, kod Duvna
Formacijatri bataljona
Jačina620 boraca
Angažovanje
Napad na Kupres
Bitka na Neretvi
Bitka na Sutjesci
Durmitorska operacija
Borbe za Trebinje 1944.
Mostarska operacija
Sarajevska operacija
Tršćanska operacija
OdlikovanjaOrden narodnog heroja
Orden narodnog oslobođenja
Orden bratstva i jedinstva
Komandanti
KomandantVlado Šegrt

Deseta hercegovačka narodno-oslobodilačka udarna brigada bila je brigada Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije formirana od partizanskih ustanika i boraca sa područja Hercegovine.

Deseta hercegovačka brigada je imala veliki značaj za razvoj narodnooslobodilačke borbe u Hercegovini, stvaranje 29. hercegovačke divizije, stvaranje narodne vlasti, razvoj organizacija narodnooslobodilačkog pokreta i učvršćenje bratstva i jedinstva u Hercegovini. Bila je jedina brigada NOVJ koja je narasla na 11 bataljona. U njenim redovima borili su se, pored Srba, Hrvata i Muslimana iz Bosne i Hercegovine i Dalmatinci, Crnogorci i drugi.[1][2]

Formiranje

Deseta hercegovačka narodno-oslobodilačka brigada je formirana odlukom Vrhovnog štaba NOP i DVJ 10. avgusta 1942. u Šujici kod Duvna, od Hercegovačkog partizanskog odreda i Mostarskog partizanskog bataljona. Na dan formiranja imala je tri bataljona sa oko 620 boraca. Prvi komandant brigade bio je Vlado Šegrt, a politički komesar Čedo Kapor.[3][1][2]

Do stupanja u sastav Treće udarne divizije, 9. novembra 1942. bila je pod neposrednom komandom Vrhovnog štaba NOV i DVJ.[1]

Borbeni put brigade

1942

Grupa Gačana iz 1. bataljona 10. hercegovačke brigade avgusta 1942

Avgusta 1942. godine učestvovala je u borbama za Kupres, zatim u borbama oko Duvna i Posušja, pa u Prozorskoj operaciji. Posle toga delovala je oko Travnika i na sektoru Livno-Glamoč. Od ulaska u sastav Treće udarne divizije do početka bitke na Neretvi vodila je više borbi u dolini reka Vrbasa, Lašve i Bosne. U novembru je učestvovala u oslobođenju Jajca, a u decembru u njegovoj odbrani.

1943

Do 17. januara 1943. godine brigada je delovala u zahvatu komunikacije Jajce-Travnik i na Vlašić planini; 17. januara 1943. godine učestvovala je u oslobođenju Žepča; potom je desetak dana delovala u zahvatu komunikacije Brod-Sarajevo. U bici na Neretvi 15/16. i 16/17. februara učestvovala je u oslobođenju Prozora; potom je oslobodila Ramu i Ostrožac, pa je učestvovala u borbama na Neretvi i napadima na Konjic.

U protivofanzivi Glavne operativne grupe Vrhovnog štaba NOV i POJ sa Neretve na istok učestvovala je u brojnim poduhvatima: u razbijanju četnika u severnoj Hercegovini (od 14. do 22. marta), oslobođenju Nevesinja (u martu), u oslobođenju i odbrani Gacka (april-maj) i Ljubinja i Stoca (u aprilu). U maju je vodila borbe na pravcima Mostar-Nevesinje-Ulog i Bileća-Gacko, što je imalo veliki značaj za oživljavanje Narodnooslobodilačkog pokreta u Hercegovini i za stvaranje slobodne teritorije.

Borci 10. hercegovačke prelaze Sutjesku kod Priboja 8. juna 1943

Za vreme bitke na Sutjesci, do 6. juna 1943. godine, vodila je teške borbe na pravcima Nikšić-Piva i Gacko-Piva i u dolini Pive. Potom je bila angažovana na Volujku, pa u presudnim operacijama u dolini reke Sutjeske i na Zelengori. U ovoj operaciji imala je ogromne gubitke - oko 400 poginulih, ranjenih i nestalih. Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito je 14. juna uputio brigadu u Hercegovinu sa zadatkom da snažnije utiče na razvoj NOP-a, izgradnju narodne vlasti i dr. Već 19. juna brigada je kod Uloga uništila Četnički štab za istočnu Bosnu i Hercegovinu.

U avgustu je oslobodila Ljubinje, a kasnije Kalinovik, Avtovac, Gacko i dr. U oktobru je ponovo oslobodila Ljubinje i Bileću, a u novembru Kulu Fazlagića. Oslobodila je i deo teritorije u zapadnoj Crnoj Gori. U zimskim operacijama 1943/44. godine vodila je žestoke borbe sa nemačkom Sedmom SS divizijom Princ Eugen.

1944

Vukašin Mićunović sa borcima 10 hercegovačke brigade 1944.

U borbama do kraja proleća 1944. godine težila je da prodre prema Bokokotorskom zalivu i vodila borbe u istočnoj i južnoj Hercegovini (Bileća, Gacko, Trebinje, Nevesinje, Korita, Trusina i Popovo polje). U julu i avgustu vodila je borbe oko Bileće i ometala prodor nemačkih snaga iz istočne Hercegovine u zapadnu Crnu Goru.

Od oktobra 1944. do početka marta 1945. godine vodila je više borbi za konačno oslobođenje Hercegovine, dela Boke Kotorske i južne Dalmacije: u oktobru je oslobodila Bileću, Dubrovnik i Hercegovinu.

1945

Brigada je do početka 1945. učestvovala je u borbama oko Širokog brijega i Nevesinja; u Mostarskoj operaciji oslobodila je Nevesinje i Jablanicu, a učestvovala je i u oslobođenju Ostrošca i Konjica. Naročito je bitna njena uloga u razbijanju četničke grupe „nacionalnog otpora“ u mostarskoj operaciji. Posle ovoga vodila je jednomesečne borbe na Ivan-planini. Učestvovala je i u Sarajevskoj operaciji. Posle marša od Sarajeva do Postojne, dugog 610 kilometara, učestvovala je u Tršćanskoj operaciji i u oslobođenju Gorenjskog i Ljubljane, gde je završila svoj ratni put.

Narodni heroji brigade

Vlado Šegrt, prvi komandant brigade
  • Miloš Bajović, zamenik političkog komesara Prvog (gatačkog) bataljona
  • Mladen Balorda, komandant Trećeg (mostarskog) bataljona
  • Karlo Batko, političkog komesara čete u Petom bataljonu
  • Kosta Bjelogrlić, komandant Prvog (gatačkog) bataljona
  • Risto Vreća, politički komesar bataljona
  • Pavle Vukoje, komandant Petog bataljona
  • Hasan Zahirović Laca, borac-mitraljezac u Trećem (mostarskom) bataljonu
  • Asim Zupčević, politički komesar čete u Trećem (mostarskom) bataljonu
  • Miloš Kovačević, komandant Trećeg (mostarskog) bataljona
  • Vaso Miskin Crni, partijski rukovodilac brigade
  • Šefik Obad, politički komesar Treće čete Trećeg (mostarskog) bataljona
  • Mileta Okiljević, borac Prve čete Prvog (gatačkog) bataljona
  • Dušan Pajić-Dašić, komandir artiljerije brigade
  • Žarko Papić, komandir Prve čete Prvog (gatačkog) bataljona
  • Ahmed Pintul, komandir Druge čete Trećeg (mostarskog) bataljona
  • Srećko Reić, komandant bataljona
  • Vlado Tomanović, zamenik komandanta brigade
  • Radovan Šakotić, komandant Trećeg (mostarskog) bataljona
  • Danilo Šarenac, komandant Četvrtog bataljona
  • Ante Šarić Rade Španac, komandir čete u bataljonu Vojin Zirojević
  • Vlado Šegrt, prvi komandant brigade
  • Obren Šupić, komandir čete u Prvom (gatačkom) bataljonu
  • Boriša Kovačević, rukovodilac politodjela brigade

Komandni sastav brigade

Vlado Tomanović, zamenik komandanta Desete hercegovačke brigade i Iilija Stanišić, komesar bataljona kod Posušja, 1942.
  • Komandanti brigade:
    • Vlado Šegrt — od formiranja brigade do septembra 1943.
    • Rade Hamović — od septembra do novembra 1943.
    • Nikola Ljubibratić — od novembra 1943. do decembar 1944.
    • Radomir Mirković Rako — od decembra 1944. do kraja rata
  • Politički komesari brigade:
    • Čedo Kapor — od formiranja brigade do aprila 1944.
    • Živko Jošilo — od aprila do avgusta 1944.
    • Neđo Ilić — od avgusta do decembra 1944.
    • Sveto Kovačević — od decembra 1944. do kraja rata
  • Načelnici Štaba brigade:
    • Rade Hamović — od formiranja brigade do septembra 1943.
    • Mustafa Dizdarević — od septembra 1943. do septembra 1944.
    • Antun Mratovič — od septembra do novembra 1944.
    • Hrvoje Tičinović — od novembra 1944. do kraja rata
  • Zamenici komandanta brigade:
    • Vlado Tomanović — od formiranja brigade do juna 1943. (poginuo na dužnosti)
    • Vojin Popović — od juna 1943. do oktobra 1943.
    • Peko Bogdan — od oktobra 1943. do aprila 1944.
    • Nikola Radošević — od aprila do septembra 1944.
    • Radomir Mirković Rako — od septembra do decembra 1944.
    • Milan Papić — od decembra 1944. do kraja rata
  • Zamenici političkog komesara:
    • Vaso Miskin Crni — od formiranja brigade do jula 1943.
    • Slobodan Šakota — od jula 1943. do avgusta 1944.
    • Savo Mitrović — od avgusta 1944. do marta 1945.
    • Miljo Milatović — od marta 1945. do kraja rata

Priznanja

U toku Narodnooslobodilačke borbe, više puta je pohvaljivana od strane Vrhovnog štaba NOV i POJ i drugih pretpostavljenih štabova. Za ratne zasluge, brigada je odlikovana Ordenom narodnog oslobođenja i Ordenom bratstva i jedinstva, a povodom petnaestogodišnjice bitke na Sutjesci 3. jula 1958. odlikovana je Ordenom narodnog heroja. Brigada je 11. jula 1952. proglašena proleterskom i preimenovana u 17. proletersku.[1][2]

Literatura

Partizanska spomenica 1941.
Portal NOB
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Vojna enciklopedija (knjiga sedma). Beograd 1974. godina
  • Narodni heroji Jugoslavije. „Mladost“ Beograd, 1975. godina
  • Seferović, Mensur (1981). ISTOČNO I ZAPADNO OD NERETVE (DESETA HERCEGOVAČKA PROLETERSKA BRIGADA). Beograd: Narodna armija. 
  • Komnenović, Danilo; , Muharem Kreso (1979). 29. HERCEGOVAČKA DIVIZIJA. Beograd: Vojnoizdavački zavod. 
  • Ćemalović, Enver (1986). MOSTARSKI BATALJON. Mostar: Skupština opštine Mostar. 

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Leksikon NOR 1 1980 sfn error: no target: CITEREFLeksikon_NOR_11980 (help)
  2. 2,0 2,1 2,2 Narodni heroji 2 1982: str. 418 sfn error: no target: CITEREFNarodni_heroji_21982 (help)
  3. Zbornik NOR 1949: str. 171 sfn error: no target: CITEREFZbornik_NOR1949 (help)

Vanjske veze

  • 10. hercegovačka udarna brigada (znaci.org)
  • p
  • r
  • u
proleterske
od formiranja
  • 1. proleterska brigada
  • 2. proleterska (srpska) brigada
  • 3. proleterska (sandžačka) brigada
  • 4. proleterska (crnogorska) brigada
  • 5. proleterska (crnogorska) brigada
Crvena zvezda petokraka sa srpom i čekićem bila je oznaka boraca Proleterskih brigada
proglašene
u toku rataproglašene
posle rata