Deuri
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d6/Illyrian_Tribes_%28Deutsch%29.svg/220px-Illyrian_Tribes_%28Deutsch%29.svg.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a1/Francesco_Berlinghieri%2C_Geographia%2C_incunabolo_per_niccol%C3%B2_di_lorenzo%2C_firenze_1482%2C_12_alpi%2C_panonia%2C_dalmazia_03_illiria.jpg/220px-Francesco_Berlinghieri%2C_Geographia%2C_incunabolo_per_niccol%C3%B2_di_lorenzo%2C_firenze_1482%2C_12_alpi%2C_panonia%2C_dalmazia_03_illiria.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/eb/Roman_Illyricum_by_Wilkes_%28English%29.png/220px-Roman_Illyricum_by_Wilkes_%28English%29.png)
Deuri su jedino ilirsko pleme iz salonitanskog konventa kojima nauka još uvijek nije odredila prebivalište. Malo pleme, ali veliki naučni problem. Prvi ih spominju rimski istoričari iz carskog doba, Plinije i Klaudije Ptolomej.
Jedini siguran podatak Plinijeva popisa je da su Deuri bili najmanje pleme u konventu sa svega 22 dekurije (izmedu 4 000 i 5 000 duša), dakle oko 15 puta manje od Delmata, a oko deset puta (manje) od Mezeja. Iz toga se zaključuje da su držali neku manju zatvorenu geografsku oblast, kakve su bile, na primjer, Petrovačko polje, Kupreška visoravan i neke druge. U ovom nam pitanju ne pomažu ni podaci drugog pisca iz carskog doba Ptolemeja, čija topografija i etnografija Dalmacije trpe od brojnih nedosljednosti. Ove proturječnosti mogu se tumačiti njegovom metodom rada, naime ekscerpiranjem iz raznih starijih (grčkih) i mlađih (rimskih) izvora.
Pretpostavlja se da su živjeli na Petrovačkom polju ili možda u dolini Vrbasa i Plive. [1] Čini se da lokalizacija Deura u dolinu Vrbasa nije baš najsretnija. Jer, ako bi se locirali oko Bugojna, gdje je smješten municipium Bistuensium, municipij koji je pokrivao prostrani teritorij (Travničko polje, Donji Vakuf, Bugojno i Gornji Vakuf, eventualno i gornju Ramu), tada bi Deuri, u stvari pripadali desitijatskom savezu, koji je bio razbijen u ratu 6.do 9. g. n. e. To bi značilo da su Deuri, u stvari, pripadali naronitanskoma a ne salonitanskom konventu, gdje ih navodi pouzdani Plinije. Osim toga, smatra se da bi područje gornjeg Vrbasa i Plive s obzirom na veličinu njihove populacije (tj.Deura) od 22 dekurije (Plinije), bilo za njih preširoko. Sve to navodi na zaključak da Deure, mada s rezervom, u duhu teorije o „zatvorenim geografskim cjelinama" treba locirati na Petrovačko polje.
Očito je bio u pitanju manji teritorij, izdvojen od ostalih, a dobro naseljen, kakvo je Petrovačko polje, što bi, uz to, odgovaralo i brojnosti njihove populacije. Dobru naseljenost potvrđuje činjenica da u Petrovačkom polju postoji oko 42 gradine. Neka od njih je možda i ilirski grad Seretion koji spominju rimski izvori u opisu borbi prilikom slamanja posljednjeg ilirskog otpora iz 9. god. n.e. [2] Petrovačko polje je uz to izdvojeno i svojim reljefom, što je mogao biti i razlog što se tako mala društvena zajednica očuvala još i u carsko doba, te se razvijala i dalje.
Gubitak samostalnosti
Kao i većina ilirskih zajednica, Deuri su izgubili samostalnost nakon Oktavijanovih ilirskih ratova[3]. Društvena se organizacija plemenske zajednice dolaskom Rimljana nije bitnije izmijenila. I dalje su nastavili živjeti u okvirima svoje teritorijalne zajednice civitas, dakle pod vodstvom svojih prvaka (principes, praepositil), ali pod nadzorom rimskih prefekata, kao i ostala ilirska plemena. Čini se da je centar peregrinske civitas bio oko Kolunića i Revenika (Gradina u Koluniću, Gradić na Žutoj glavici i Kadinjača, oboje u Reveniku). Koliko je poznato, prvi peregrini su rimsko građansko pravo stekli početkom 2. st.
Vidi još
Gradine kod Bosanskog Petrovca
Reference
- ↑ „BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA”. Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Salmedin Mesihović: SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA””. INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009.. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-14. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Salmedin Mesihović -RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba”. Filozofski fakultet Sarajevo, 2011. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-21. Pristupljeno 9. 2. 2016.
![]() | Portal Bosna i Hercegovina |