Geto u Minsku
Minski geto je formiran u Minsku ubrzo posle invazije nacističke Nemačke na Sovjetski Savez. Bio je jedan od najvećih u istočnoj Evropi, a najveći na okupiranoj teritoriji Sovjetskog Saveza. U njemu je bilo smešteno blizu 100.000 Jevreja, od kojih je većina stradala u holokaustu.
Kao i u mnogim drugim getima, Jevreji su bili primorani da rade za Nemce u fabrikama.[1] Stanovnici geta su živeli u veoma lošim uslovima, sa nedovoljnim zalihama hrane i lekova.[2]
U martu 1942. ubijeno je oko 5.000 Jevreja. Danas se na tom mestu nalazi spomenik Minskom getu. Do avgusta 1942. u getu je ostalo manje od 9.000 Jevreja, prema nemačkim zvaničnim dokumentima.[2] Geto je likvidiran 21. oktobra 1943,[2] a preostali minški Jevreji su ubijeni u logoru smrti Sobibor.[1] Nekoliko hiljada Jevreja je ubijeno i u logoru Mali Trostanec.
Reference
Literatura
- Barbara Epstein, The Minsk Ghetto 1941-1943: Jewish resistance and Soviet internationalism, University of California Press, 2008, ISBN 978-0-520-24242-5 ([1] Arhivirano 2009-03-14 na Wayback Machine-u)
- Hersh Smolar, The Minsk Ghetto: Soviet-Jewish partisans against the Nazis, Holocaust Library, 1989, ISBN 0-89604-068-2
Spoljašnje veze
- Map of the Minsk Ghetto at USHMM Arhivirano 2009-05-08 na Wayback Machine-u
- Minsk Ghetto Photographs
- 1943 Minsk Ghetto List
- Political Controversy Marks Anniversary Of Minsk Ghetto's Destruction, Radio Free Europe
- p
- r
- u
i logori smrti
Jevreji u nacističkoj Njemačkoj (1933.–1939.)
Pogromi: Kristalna noć • Bukurešt • Dorohoi • Iaşi • Kaunas • Jedwabne • Lviv
Geta: Łachwa • Łódź • Lwów • Krakov • Budimpešta • Kovno • Vilna • Varšava
Einsatzgruppen: Babi Yar • Rumbula • Ponary • Odessa • Erntefest • Ninth Fort
Konačno rešenje: Wannsee • Operacija Reinhard • Vozovi Holokausta • Logori smrti
Kolaboracionisti