Gonbad-e Kabus (toranj)
Gonbad-e Kabus (perz. گنبد کاووس, dosl. Kabusova kupola) je toranj u istoimenom iranskom gradu Gonbad-e Kabusu. Sa svojom visinom od 55 metara (72 m uključujući postolje), najviši je toranj na svijetu sagrađen isključivo od opeke. Dao ga je sagraditi zijaridski emir Kabus ibn Vušmgir 1006. godine, samo 3 km sjevernije od svoje prijestolnice, starog grada Gorgana. Toranj je jedini ostatak ovog starog grada koji je bio veliki centar kulture i umjetnosti tokom srednjeg vijeka, a kojega su uništili Mongoli u 14. i 15. vijeku. Danas se nalazi na 15 m visokom brdu u centralnom gradskom parku. Toranj ima 3 m debele zidove i promjer cilindra od 17 m (15,5 na vrhu); desetokutnog je tlocrta s kupolastim krovom, sagrađen u zlatnom rezu (1:1,618). Sagrađen je tako matematički promišljeno da osoba koja stoji ispred tornja, u vanjskom krugu, može čuti jeku iz tornja. Unutra se nalaze jedni od najstarijih primjera tzv. stalaktitnog ukrašavanja (mukarna) u islamskoj umjetnosti. Na njegovom dnu stoji kaligrafski natpis na arapskom:
Ovu visoku palaču za kraljevića Šams ul-Ma'ālija, dao je sagraditi za svog života emir Kabus ibn Vušmgir godine 397. prema lunarnom i 375. prema solarnom hidžretskom kalendaru
Iako se nigdje ne navodi da je toranj služio kao mauzolej, prema predaji u njemu je grobnica kraljevića zijaridske dinastije; i to da je u staklenom lijesu spušten s vrha tornja. Slavni britanski putopisac, Robert Byron, je u svom djelu "Put za Oksijanu" (The Road to Oxiana) iz 1937. godine naveo kako ga je upravo fotografija ovog tornja ponukala na proputovanje Iranom.
Vanjske veze
- (en) Gonbad-e Qābus, iii. Monument, Encyclopædia Iranica
- Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Gonbad-e Kabus (toranj) |
- p
- r
- u
Islamski: samanidski (819–999) • bujidski (934–1055) • gaznavidski (963–1187) • guridski (1148–1215) • seldžučki (1037–1194) • ilhanidski (1256–1335) • timuridski (1370–1507) • safavidski (1501–1736) • kadžarski (1785–1925)