Italija – Francuska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 2006.)
| |||||||
Italija je pobijedila 5:3 nakon jedanaesteraca | |||||||
Datum | 9. srpnja 2006. | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Stadion | Olympiastadion, Berlin, Njemačka | ||||||
FIFA igrač utakmice | Andrea Pirlo (ITA) | ||||||
Sudac | Horacio Elizondo | ||||||
Gledatelja | 69,000 | ||||||
← 2002. 2010. → |
Finale Svjetskog nogometog prvenstva 2006. odigrano je 9. srpnja 2006. na Olimpijskom stadionu u Berlinu, između reprezentacija Italije i Francuske. Talijani su slavili nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca i tako po četvrti puta postali svjetski prvaci.
Sažetak
Utakmica je počela u 20:00h i prva je prilika bila ona Francuza. Nakon 7 minuta igre argentinski sudac Horacio Elizondo dodijelio je jedanaesterac Francuzima, nakon što je Marco Materazzi u šesnaestercu oborio Florenta Maloudu. Zinédine Zidane, koji je sjajno igrao cijelo prvenstvo, s bijele je točke nadmudrio talijanskog vratara Buffona i Francuzi su se približili osvajanju druge titule prvaka svijeta. No Talijani su počeli pritiskati i izjednačenje je stiglo 12 minuta poslije. Andrea Pirlo je izveo korner, a Materazzi je u skoku loptu glavom spremio u mrežu.
Do kraja je bilo zanimljivo, s prilikama s jedne i druge strane; talijanski napadač Luca Toni pogodio je u 35. minuti gredu, a kasniji mu je pogodak poništen zbog zaleđa, dok su Francuzi tražili novi jedanaesterac nakon kontakta Maloude i talijanskog braniča Gianluce Zambrotte. No, 90 minuta je završilo bez daljnih pogodaka. Na početku 1. produžetka Franck Ribéry je imao krasnu priliku za Francusku, no lopta je otišla pokraj gola.
Zidaneovo isključenje
U 110. minuti su se porječkali Materazzi i Zidane, nakon čega je potonji udario Talijana glavom u prsa i oborio ga na pod. Elizondo nije odmah vidio incident, no nakon što mu je na njega radiovezom skrenuo pažnju četvrti sudac, Španjolac Luis Medina Cantalejo, nije imao izbora i pokazao je Zidaneu crveni karton.[1] Ovaj je događaj izazvao brojne kontroverze i donekle bacio sjenu na Zlatnu loptu koja je Zidaneu dodijeljena kao najboljem igraču Svjetskog prvenstva.
Jedanaesterci
Kako Talijani u 10 preostalih minuta nisu iskoristili prednost igrača više, pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Prvi izvođač bio je Talijan Pirlo. Postigao je pogodak, no Francuz Sylvain Wiltord uzvraća istom mjerom. Materazzi je pogodio za 2:1, nakon čega David Trézéguet pogađa gredu. Daniele De Rossi povećava talijansko vodstvo, a Éric Abidal smanjuje na 3:2. Alessandro Del Piero također je iskoristio svoju priliku, kao i posljednji francuski pucač na ovom prvenstvu, Willy Sagnol. Pri rezultatu 4:3 za Italiju, Fabio Grosso, junak polufinala protiv Njemačke, pucao je i pogodio te donio Talijanima naslov prvaka svijeta.
Statistike
Italija | 1:1 (pr.) | Francuska |
---|---|---|
Materazzi 19' | Izvještaj | Zidane 7' (11m) |
Jedanaesterci | ||
Pirlo Materazzi De Rossi Del Piero Grosso | 5:3 | Wiltord Trezeguet Abidal Sagnol |
|
|
|
|
Igrač utakmice: Pomoćni suci: | Pravila:
|
Izvori
- ↑ „FIFA launch probe into Zidane's conduct”. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-21. Pristupljeno 2012-01-21.
Eksterni linkovi
- Službeno izvješće Arhivirano 2008-03-10 na Wayback Machine-u na fifa.com (en)
- Izvješće o finalu na dnevnik.hr
- p
- r
- u
- Urugvaj 1930.
- Italija 1934.
- Francuska 1938.
- Brazil 1950.
- Švicarska 1954.
- Švedska 1958.
- Čile 1962.
- Engleska 1966.
- Meksiko 1970.
- Zapadna Njemačka 1974.
- Argentina 1978.
- Španija 1982.
- Meksiko 1986.
- Italija 1990.
- SAD 1994.
- Francuska 1998.
- Južna Koreja/Japan 2002.
- Njemačka 2006.
- Južna Afrika 2010.
- Brazil 2014.
- Rusija 2018.
- Katar 2022.
- Kanada/Meksiko/Sjedinjene Države 2026.
- Maroko/Portugal/Španija 2030.
- Saudijska Arabija 2034.
- 1930
- 1934.
- 1938.
- 1950.
- 1954.
- 1958.
- 1962.
- 1966.
- 1970.
- 1974.
- 1978.
- 1982.
- 1986.
- 1990.
- 1994.
- 1998.
- 2002.
- 2006.
- 2010.
- 2014.
- 2018.
- 2022.
- 1930.
- 1934.
- 1938.
- 1950.
- 1954.
- 1958.
- 1962.
- 1966.
- 1970.
- 1974.
- 1978.
- 1982.
- 1986.
- 1990.
- 1994.
- 1998.
- 2002.
- 2006.
- 2010.
- 2014.
- 2018.
- 1998.
- 2002.
- 2006.
- 2010.
- 2014.
- 2018.
- 1998.
- 2002.
- 2006.
- 2010.
- 2014.
- 2018.
- 2014.
- 2018. i 2022.
- 2026.
- 2030.
- Rekordi i statistike
- Suci