Makrolidi su grupa lekova (tipično antibiotika) čija aktivnost je posledica prisustva makrolidnog prstena, velikog makrocikličnog laktonskog prstena za koji je obično vezan jedan ili više dezoksi šećera, najčešće kladinoza i dezosamin. Laktonski prstenovi su obično 14-, 15-, ili 16-člani. Makrolidi pripadaju klasi prirodnih proizvoda, poliketida.[1][2]
Sadržaj
1Članovi
2Upotreba
3Reference
4Literatura
5Spoljašnje veze
Članovi
2
Upotreba
Antibiotički makrolidi se koriste za tretiranje infekcija uzrokovanih grampozitivnim bakterijama (e.g. Streptococcus pneumoniae) i Haemophilus influenzae infekcija, kao što su infekcije respiratornog trakta i mekih tkiva. Antimikrobni spektar makrolida je nešto širi od penicilina, i stoga su makrolidi česta zamena kod pacijenata alergičnih na penicilin.
Makrolide ne treba koristiti na biljojednim životinjama koje ne ruminiraju, kao što su konji i zečevi. Kod njih dolazi do brze reakcije koja uzrokuje fatalne poremećaje varenja. [3]
Reference
↑Hardman JG, Limbird LE, Gilman AG. (2001). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (10 izd.). New York: McGraw-Hill. DOI:10.1036/0071422803. ISBN 0-07-135469-7.
↑Mandel GL, Bannett JE, Dolin R, ur. (2000). Principles and Practise of Infectious Diseases (5 izd.). Philadelphia, PA: Churchill Livingstone. DOI:10.1016/S1473-3099(10)70089-X. ISBN 0-443-07593-X.
↑Giguere, S.; Prescott, J. F.; Baggot, J. D.; Walker, R. D.; Dowling, P. M., ur. (2006). Antimicrobial Therapy in Veterinary Medicine (4th izd.). Wiley-Blackwell. ISBN 978-0-8138-0656-3.
Literatura
Ōmura, S. (2002). Macrolide antibiotics: chemistry, biology, and practice (2nd izd.). Boston: Academic Press. ISBN 0-12-526451-8.
Spoljašnje veze
Portal Medicina
Portal Hemija
Structure Activity Relationships Arhivirano 2006-03-04 na Wayback Machine-u "Antibacterial Agents; Structure Activity Relationships", André Bryskier MD; beginning at pp143