Michael Kiske

Michael Kiske
Michael Kiske
Lični podaci
Datum rođenja	24. siječnja 1968. Hamburg, Njemačka
Zanimanje	glazbenik, tekstopisac
Muzički rad
Period aktivnosti	1986. –
Žanr	heavy metal, power metal
Instrument	vokal, gitara, klavijature
Ostalo
Službene stranice	michael-kiske.de

Michael Kiske (Hamburg, 24. siječnja 1968.), je njemački pjevač, najpoznatiji po svome radu sa power metal sastavom Helloween od 1986. do 1993.

Prije ulaska u Helloween, Kiske je pjevao u bandu III Prophecy sa 17 godina. Band je snimio demo koji nikada nije bio komercijalno izdan.

Još kao tinejdžer (sa 18 godina), Kiske je pozvan da se pridruži tada već svjetski uspješnom power metal bandu Helloween, čiji je frontman u to vrijeme bio Kai Hansen. Hansen je imao poteškoća istodobno svirati i pjevati, pa je odlučio da je potrebno naći novog pjevača. Smatrali su da je mladost Michaela Kiskea prilično impresivna; on je, s druge strane, iz prva odbio, da bi se kasnije predomislio. Michael Kiske se pridružio bandu 1987. i s njima snimio album Keeper of the Seven Keys, Part 1, koji se smatra za jedan od najboljih albuma Helloweena i za prekretnicu u stvaranju žanra power metala. Nakon toga, izdali su i Keeper of the Seven Keys, Part 2, Pink Bubbles Go Ape, te Chameleon. Posljednja dva albuma su doživjela komercijalnu propast i rezultirali su Kiskeovim odlaskom iz banda.

Kiske je 1993. dobio otkaz iz benda, navodno zbog osobnih razloga; Michael Weikath je tvrdio da je postalo nemoguće surađivati s njim. Kiskea su zamijenili Andijem Derisom, koji je ostao u Helloweenu poslije toga.

Kružile su glasine da će Kiske biti zamjena za Bruce Dickinsona nakon njegovog odlaska iz Iron Maidena 1993., ali je to mjesto na kraju popunio Blazeom Baileyem.

Kiske je 16. kolovoza 1996, tri godine nakon odlaska iz Helloweena, izdao svoj prvi samostalni album Instant Clarity za japansku izdavačku kuću Victor. Na albumu su gostovali Kai Hansen iz Gamma Raya i Adrian Smith iz Iron Maidena. Glazbeni spot za baladu "Always" posvećenu umrlom bubnjaru Helloweena Ingu Schwichtenbergu je produciran i snimljen u New Yorku. Njegov drugi samostalni album, Readiness to Sacrifice je izdan u Koreji i Japanu 1999., a u Europi 2001. Kiske opisuje oba glazbu na ova dva albuma kao pop glazbu, unatoč tome što se na njima nalaze pjesme različitih stilova.

Michael Kiske je 2001. pozvan da sudjeluje na projektu Tobiasa Sammeta Avantasia u ulozi Lugaida Vandroiya. On je na to pristao, ali pod uvjetom da se njegovo ime ne stavlja na omotnicu albuma, već da se stavi ime "Ernie". Tako je i učinjeno na prvom dijelu Metal Opere, ali ne i na drugom, na kome je njegovo ime pravilno napisano. U kasnijim intervjuima on je objasnio da nije želio da ga ljudi još uvijek povezuju s heavy metalom.

On je 2003. u želji da ponovo pravi rock glazbu oformio je sastav SupaRed. Izdali su istoimeni album u siječnju 2003. Ovaj album ima moderan rock zvuk i strukturu pjesama, drugačiju i od njegovih solo albuma i od heavy metal zvuka Helloweena. Projekt je bio neuspješan i Kiske je raspustio band.

2006. godine Michael Kiske izdaje svoj novi album pod imenom KISKE, koji je dobio slabe ocjene.

Planira dobiti ugovor s izdavačem i još uvijek sudjeluje u projektu Avantasia.

U usporedbi s Kai Hansenom, Kiske ima primjetno vibrantniji i snažniji glas. Po nekima, Kiske je netipični "vrištač" Heavy metala 1980ih, istican zbog svoje sposobnosti da dosegne vrlo visoke tonalitete (njegov glas se rasprostire u 4 oktave). Njegov stil je načinio primjetnu promjenu u odnosu na Hansena, što su neki fanovi i kritičari povezali sa Geoffom Tateom ili s Bruce Dickinsonom. Za neke ljubitelje, Kiske je još uvijek njihov omiljeni pjevač, dok drugi više vole hrapaviji still Kai Hansena ili Kiskeovog nasljednika Andi Derisa. Period Michaela Kiskea u Helloweenu se pokazao vrlo utjecajnim te ga mnogi pjevači navode kao uzor ili pokušavaju oponašati njegov pristup pjevanju.

• Keeper of the Seven Keys, Part 1 (1987.)
• Keeper of the Seven Keys, Part 2 (1988.)
• Live in the UK (1989.)
• Pink Bubbles Go Ape (1991.)
• Chameleon (1993.)

• Instant Clarity (1996.)
  • Always (singl) (1996.)
  • The Calling (1996.)
• Readiness to Sacrifice (1999.)
• Kiske (2006.)

• The Metal Opera (2001.)
• The Metal Opera Part II (2002.)
  • Lost in Space Part II (singl) (2007.)
• The Scarecrow (2008.)

• SupaRed (2003.)

• Place Vendome (2005.)

• Unisonic (2012.)

• Gamma Ray - Land of the Free (1995.)
• Timo Tolkki - Hymn To Life (2002.)
• Masterplan - Masterplan (2003.)
• Aina - Days of Rising Doom (2004.)
• Thalion - Another Sun (2004.)
• Tribuzy - Execution (2005.)
• Edguy - Superheroes (singl) (2005.)
• Helloween - Keeper of the Seven Keys - The Legacy (Samo raniji snimci) (2005.)
• Indigo Dying - Indigo Dying (2007.)

Michael Kiske na Wikimedijinoj ostavi

• Michael Kiske, Službene stranice
• Souls Alive - Unisonic Official Fanclub Arhivirano 2013-07-18 na Wayback Machine-u
• Where Wishes Fly - Klub obožavatelka Michaela Kiskea Arhivirano 2008-07-05 na Wayback Machine-u
• Michael Kiske's SupaRed, Službene stranice