Nifont II Carigradski

Nifont II se preusmjerava odvje. Ne zamijeniti sa Nifontom II, mitropolitom ugarsko-vlaškim (1850–1865).

Nifont II
vaseljenski patrijarh Carigrada
Crkva	Vaseljenska patrijaršija
Prethodnik	Simeon I Maksim IV Joakim I
Nasljednik	Dionisije I Joakim I Pahomije I
Lični detalji
Rođenje	Peloponez
Smrt	11. august 1508
Svetost
Datum slave	11. august
Štovanje u	Pravoslavna crkva

Nifont II ili Nifon II, (albanski: Nifoni; grčki: Νήφων Β΄), rođen kao Nikola, bio je vaseljenski patrijarh Carigrada u tri navrata: od 1486. do 1488, od 1497. do 1498. i kratko vrijeme 1502.^[1] Slavi se kao svetac u pravoslavnoj crkvi a njegov spomendan je 11. august.^[2]

Život

Rodio se na poluotoku Peloponez u južnoj Grčkoj u etnički miješanoj porodici; majka mu je bila grčka plemkinja a otac Albanac.^[3] Zamonašio se u Epidauru, uzevši religijsko ime Nifon. Bavio se kaligrafijom i prepisivanjem rukopisa. Potom je slijedio monaha po imenu Zaharija te se preselio u manastir u Ohridu. Kada je Zaharija izabran za ohridskog arhiepiskopa, Nifont je otišao na Svetu goru gdje je posvećen kao hijeromonah. Godine 1482. je izabran za mitropolita Soluna a krajem 1486. je izabran za carigradskog partrijarha,^[4] čemu je značajno dopronijela naklonost bogatih knezova Vlaške, koji su na taj način počeli uticati na izbor patrijarha.^[5]^:195

Nakon osamnaest mjeseci stolovanja izbio je skandal koji će dovesti do Nifontove smjene. Prethodni Simeon I je umro bez oporuke. İşkender Bey, jedan od sinova Simeonovog glavnog pokrovitelja, Georgiosa Amirucesa, preobratio se na islam te postao blagajnikom osmanskog sultana.^[6] On je zatražio da se sva Simeonova ostavina, koja je također sadržavala i crkvene predmete, preda u sultanovu blagajnu. Kako bi to izbjegao, Nifont se pretvarao da je nećak umrlog patrijarha te doveo tri monaha da lažno svjedoče. Nakon što je to doznao, sultan Bajazid II je konfiscirao patrijharhovu imovinu, kaznio svećenstvo uključeno u skandala a Nifotna dao protjerati.^[7]^[3] Nifont je u prvim mjesecima 1488. poslan na jedan od otoka Crnog mora kraj Sozopola. Učenjak Steven Runciman tvrdi da se pri tome Nifon iskazao kao lakomislen i loš patrijarh.^[5]^:198

Godine 1497. Nifont je po drugi put izabran za patrijarha, opet uz vlašku podršku,^[5]^:195 ali je njegovo stolovanje trajalo samo do augusta 1498. kada ga je svrgnuo mladi Joakim I, koji je uživao podršku Konstantina II Gruzijskog.^[5]^:198 Nifont je osuđen na doživotni zatvor i poslan u Jedrene.

Nifont je usprkos tome stekao dobru reputaciju, te ga je vlaški vojvoda Radu IV Veliki došao posjetiti u zatvor te mu se poklonio. Ubrzo nakon toga je Radu IV od sultana otkupio Nifontovu slobodu. Nifont se nakon toga preselio u Vlašku, gdje je srdačno dočekan i gdje je posvetio dva episkopa. Godine 1502. ga je Sveti sinod izabrao za carigradskog patrijarha treći i posljednji put te poslao izaslanike da ga pozovu u Carigrad. Nifont je međutim odbio preuzeti dužnost i odbio se vratiti u Carigrad.^[4]

Od 1503. do 1505. Nifont je de facto vodio Crkvu u Vlaškoj sve dok se nije sukobio sa knezom.^[8] Sukob je došao zbog patrijarhovog odbijanja da slavi brak Raduove starije sestre Calpee sa moldavskim boljarom Bogdanom Logotheteom, koji je već bio oženjen. Nakon što mu je Radu počeo prijetiti, Nifont je okupio narod, održao govor i izopćio mladoženju iz crkve. Također je predskazao nesreće, ostavio odeždu patrijarha na oltaru i otišao iz crkve u napuštenu kolibu. Kako bi izbjegao bijes naroda, Radu ga pokušao odobrovoljiti laskanjem, obećanjima i darovima te ga molio da oprosti njegovom šurjaku, ali je Nifont ostao dosljedan te na kraju otišao u Makedoniju zajedno sa učenicima. Tamo je propovijedao po gradovima. Kada se vratio na Svetu goru, bio je neprepoznat od strane monaha manastira Dionisiu, koji su ispočetka mislili da je riječ o običnom pastiru.

Nifont je umro u mansatiru Dionisiu 1508. Nedugo nakon smrti je proglašen svecem, te ga je pravoslavna crkva počela službeno slaviti na dan 11. augsta. Njegove relikvije se čuvaju na oltaru u manastiru Dionisiu, u kapeli nazvanoj po njemu.

Izvori

↑ Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 37. ISBN 978-1-4344-5876-6.
↑ ili 24. august prema gregorijanskom kalendaru
↑ ^3,0 ^3,1 B.G.Niebuhr, I.Bekker, ur. (1849) [1584]. „Historia Politica et Patriarchica Constantinopoleos”. Corpus scriptorum historiae byzantinae, Volume 49. Bonn. str. 128–132, 134–5,138. (la)
↑ ^4,0 ^4,1 „Nifon II”. Ecumenical Patriarchate. Arhivirano iz originala na datum 2019-10-29. Pristupljeno 13 August 2011.
↑ ^5,0 ^5,1 ^5,2 ^5,3 Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-31310-0.
↑ Moustakas Konstantinos. „Symeon I of Constantinople”. Encyclopaedia of the Hellenic World, Asia Minor. Pristupljeno 15 August 2011.
↑ Stavrides, Theoharis (2001). The Sultan of Vezirs: the Life and Times of the Ottoman Grand Vezir Mahmud Pasha Angelovic. Boston: Brill Academic Publishers. str. 89. ISBN 978-90-04-12106-5.
↑ Vergatti, Radu-Ştefa. „Le règne de Radu le Grand”. Simpozionul International. Cartea.Romania.Europa 20-23 Sept 2008. str. 168–169.

Literatura

Μωυσέως Μοναχού Αγιορείτου (2008). Οι Άγιοι του Αγίου Όρους. Εκδόσεις Μυγδονία. str. 369–370. ISBN 978-960-7666-72-7.
Προκοπίου Τσιμάνη, Από υψηλή σκοπιά οι Πατριάρχαι Κωνσταντινουπόλεως, Athens 1981, τόμ. Α΄, σελ. 105-109
Sathas, Konstantinos (1868). Νεοελληνική Φιλολογία: Βιογραφία των εν τοις γράμμασι διαλαμψάντων Ελλήνων, από της καταλύσεως της Βυζαντινής Αυτοκρατορίας μέχρι της Ελληνικής εθνεγερσίας (1453-1821). Athens: Τυπογραφείο των τέκνων Ανδρέου Κορομηλά.

Vasnjske veze

Historia politica et patriarchica Constantinopoleos, Cap X: P. Nipho, (trans. Martin Crusius, 1584) (el) i (la)
St Niphon the Patriarch of Constantinople of Mt Athos pravoslavna ikona i sinaksar

Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada

Episkopi Bizant
(do 330)

Sveti Andrija • Stahije • Onisim • Polikarp I • Plutarh • Sedekion • Diogen • Elevterije • Feliks • Polikarp II • Atenodor • Evazije • Lavrentije • Alipije • Pertinaks • Olimpijan • Marko I • Filadelf • Kirijak I • Kastin • Eugenije I • Tit • Dometije • Rufin • Prob • Metrofan • Aleksandar

Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)

Aleksandar • Pavle I • Euzebije • Makedonije I • Eudoksije • Evagrije • Demofil • Maksim I • Grigorije I • Nektarije • Jovan I Hriuostom • Arsakije • Atik • Sisinije I • Nestorije • Maksimijan • Prokle • Flavijan • Anatolije

Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)

Anatolije • Genadije I • Akakije • Fravita • Eufemije • Makedonije II • Timotije I • Jovan II • Epifanije • Antim I • Mena • Evhtihije • Jovan III • Jovan IV • Kirijak II • Toma I • Sergej I • Pir • Pavle II • Petar • Toma II • Jovan V • Konstantin I • Teodor I • Georgije I • Pavle III • Kalinik I • Kir • Jovan VI • German I • Anastazije • Konstantin II • Nikita I • Pavle IV • Tarasije • Nikifor I • Teodot I • Antonije I • Jovan VII • Metodije I • Ignjatije • Fotije I • Stefan I • Antonije II • Nikola I • Eufimije I • Stefan II • Trifun • Teofilakt • Polievkt • Vasilije I • Antonije III • Nikola II • Sisinije II • Sergej II • Eustahije • Aleksije • Mihajlo I • Konstantin III • Jovan VIII • Kozma I • Evstratije • Nikola III • Jovan IX • Lav • Mihajlo II • Kozma II • Nikola IV • Teodot II • Neofit I • Konstantin IV • Luka • Mihajlo III • Kariton • Teodisije I • Vasilije II • Nikita II • Leontije • Dositej • Georgije II • Jovan X • Mihajlo IV^† • Teodor II^† • Maksim II^† • Μanuel I^† • German II^† • Metodije II^† • Manuel II^† • Arsenije^† • Nikifor II^† • German III • Josif I • Jovan XI • Grigorije II • Atanasije I • Jovan XII • Nefon I • Jovan XIII • Gerasim I • Isak • Jovan XIV • Isidor I • Kalist I • Filotej • Makarije • Nil • Antonije IV • Kalist II • Matej I • Eufimije II • Josif II • Mitrofan II • Grigorije III • Atanasije II

Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)

Genadije II • Isidor II • Sofronije I • Joasaf I • Marko II • Simeon • Dionisije I • Rafael I • Maksim III • Nefon II • Maksim IV • Joakim I • Pahomije I • Teolept I • Jeremija I • Joanikije I • Dionisije II • Joasaf II • Mitrofan III • Jeremija II • Pahomije II • Teolept II • Matej II • Gavrilo I • Teofan I • Meletije I • Neofit II • Rafael II • Kiril I • Timotije II • Grigorije IV • Antim II • Kiril II • Atanasije III • Neofit III • Partenije I • Partenije II • Joanikije II • Kiril III • Pajsije I • Partenije III • Gavrilo II • Partenije IV • Dionisije III • Kliment • Metodije III • Dionisije IV • Gerasim II • Atanasije IV • Jakov • Kalinik II • Neofit IV • Gavrilo III • Neofit V • Kiprijan • Atanasije V • Kiril IV • Kozma III • Jeremija III • Kalinik III^‡ • Pajsije II • Serafim I • Neofit VI • Kiril V • Kalinik IV (III) • Serafim II • Joanikije III • Samjuel • Meletije II • Teodisije II • Sofronije II • Gavrilo IV • Prokopije • Neofit VII • Gerasim III • Georgije V • Kalinik V (IV) • Jeremija IV • Kiril VI • Evgenije II • Antim III • Krisant • Agatangel • Konstantije I • Konstantije II • Georgije VI • Antim IV • Antim V • German IV • Meletije III • Antim VI • Kiril VII • Joakim II • Sofronije III • Joakim III • Joakim IV • Dionisije V • Neofit VIII • Antim VII • Konstantin V • German V • Meletije IV

Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)