Nikola Mistik

Nikola I Mistik

Nikola I Mistik (grčki: Νικόλαος Α΄ Μυστικός, Nikolaos I Mystikos) (852 – 15. maj 925) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada u dva navrata - od marta 901. do februara 906. te od maja 912. do smrti 925.

Bio je rodom iz Italije i blizak prijatelj bivšeg patrijarha Fotija. Nakon što je Fotije 886. pao u nemilost bizantskog dvora, Nikola je prisilno poslan u manastir. Odatle ga je izveo car Lav VI Mudri, davši mu titulu mystikos, za koju se pretpostavlja da je označavala carskog sekretara ili suca. 1. marta 901. je imenovan za patrijarha.

Odnos sa carem se brzo pokvario, čemu je povod bio carev privatni život. Lavove prethodne tri supruge su umrle bez muških nasljednika, pa se oženio četvrti put za svoju ljubavnicu Zoe Karbonopsina. Nikola je to smatrao neprihvatljivim, iako je nevoljko pristao krstiti njihovo dijete - budućeg cara Konstatnina VII. Caru je, međutim, zapriječio ulaz u crkvu i proglasio njegov brak ništavim. Lav je, pak, od pape Sergija III ishodio pozitivno mišljenje, te je svrgnut s mjesta patrijarha i poslan u manastir. Za novog patrijarha je imenovan Eutimije. Dio historičara vjeruje kako je motiv za smjenu bilo i eventualno učešće u pobuni generala Andronikosa Doukasa.

Nakon Lavove smrti je na prijestolje u maju 912. došao Aleksandar koji je Nikolu vratio na mjesto patrijarha, a što je izazvalo dugogodišnji spor sa Eutimijevim pristašama. U međuvremenu je Aleksandar umro i na prijestolje došao malodobni Konstantin, što je iskoristio bugarski knez Simeon I i napao Bizant. Nikola je krizu otklonio diplomatskim putem, odnosno ceremonijom kojom je Simeon proglašen carem, a njegova kćer udana za Konstantina.

Javnost u Carigradu je takve ustupke "barbaru" smatrala ponižavajućima, a što je u martu 914. iskoristila Zoe Karnobopsina i organizirala puč u kome je Nikola svrgnut, a njegov sporazum poništen. Simeon je ponovno počeo rat i 917. nanio Bizantincima katastrofalni poraz u bitci kod Aheloja. Tada je Zoe diskreditirana, a što je iskoristio admiral Romanos Lekapenos i 919. izvršio novi puč, nakon koga je Nikola opet rehabilitiran. Ostatak života je proveo kao pristaša novog cara Konstantina.

Osim politkom, Nikola Mistik se bavio i teološkim pitanjima. Pred samu smrt je sazvao crkveni sabor na kome je odlučeno da se vjernici ubuduće smiju vjenčavati samo tri puta.

Spoljašnje veze

  • Ohridski prolog za 16. maj (29. maj) Arhivirano 2007-03-12 na Wayback Machine-u (sh)


Prethodi:
Antonije II
patrijarh Carigrada
901–907
Slijedi:
Eutimije I
Prethodi:
Eutimije I
patrijarh Carigrada
912–925
Slijedi:
Stefan II
  • p
  • r
  • u
Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant
(do 330)
Sveti Andrija  Stahije  Onisim  Polikarp I  Plutarh  Sedekion  Diogen  Elevterije  Feliks  Polikarp II  Atenodor  Evazije  Lavrentije  Alipije  Pertinaks  Olimpijan  Marko I  Filadelf  Kirijak I  Kastin  Eugenije I  Tit  Dometije  Rufin  Prob  Metrofan  Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)
Aleksandar  Pavle I  Euzebije  Makedonije I  Eudoksije  Evagrije  Demofil  Maksim I  Grigorije I  Nektarije  Jovan I Hriuostom  Arsakije  Atik  Sisinije I  Nestorije  Maksimijan  Prokle  Flavijan  Anatolije
Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)
Anatolije  Genadije I  Akakije  Fravita  Eufemije  Makedonije II  Timotije I  Jovan II  Epifanije  Antim I  Mena  Evhtihije  Jovan III  Jovan IV  Kirijak II  Toma I  Sergej I  Pir  Pavle II  Petar  Toma II  Jovan V  Konstantin I  Teodor I  Georgije I  Pavle III  Kalinik I  Kir  Jovan VI  German I  Anastazije  Konstantin II  Nikita I  Pavle IV  Tarasije  Nikifor I  Teodot I  Antonije I  Jovan VII  Metodije I  Ignjatije  Fotije I  Stefan I  Antonije II  Nikola I  Eufimije I  Stefan II  Trifun  Teofilakt  Polievkt  Vasilije I  Antonije III  Nikola II  Sisinije II  Sergej II  Eustahije  Aleksije  Mihajlo I  Konstantin III  Jovan VIII  Kozma I  Evstratije  Nikola III  Jovan IX  Lav  Mihajlo II  Kozma II  Nikola IV  Teodot II  Neofit I  Konstantin IV  Luka  Mihajlo III  Kariton  Teodisije I  Vasilije II  Nikita II  Leontije  Dositej  Georgije II  Jovan X  Mihajlo IV  Teodor II  Maksim II  Μanuel I  German II  Metodije II  Manuel II  Arsenije  Nikifor II  German III  Josif I  Jovan XI  Grigorije II  Atanasije I  Jovan XII  Nefon I  Jovan XIII  Gerasim I  Isak  Jovan XIV  Isidor I  Kalist I  Filotej  Makarije  Nil  Antonije IV  Kalist II  Matej I  Eufimije II  Josif II  Mitrofan II  Grigorije III  Atanasije II
Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)
Genadije II  Isidor II  Sofronije I  Joasaf I  Marko II  Simeon  Dionisije I  Rafael I  Maksim III  Nefon II  Maksim IV  Joakim I  Pahomije I  Teolept I  Jeremija I  Joanikije I  Dionisije II  Joasaf II  Mitrofan III  Jeremija II  Pahomije II  Teolept II  Matej II  Gavrilo I  Teofan I  Meletije I  Neofit II  Rafael II  Kiril I  Timotije II  Grigorije IV  Antim II  Kiril II  Atanasije III  Neofit III  Partenije I  Partenije II  Joanikije II  Kiril III  Pajsije I  Partenije III  Gavrilo II  Partenije IV  Dionisije III  Kliment  Metodije III  Dionisije IV  Gerasim II  Atanasije IV  Jakov  Kalinik II  Neofit IV  Gavrilo III  Neofit V  Kiprijan  Atanasije V  Kiril IV  Kozma III  Jeremija III  Kalinik III  Pajsije II  Serafim I  Neofit VI  Kiril V  Kalinik IV (III)  Serafim II  Joanikije III  Samjuel  Meletije II  Teodisije II  Sofronije II  Gavrilo IV  Prokopije  Neofit VII  Gerasim III  Georgije V  Kalinik V (IV)  Jeremija IV  Kiril VI  Evgenije II  Antim III  Krisant  Agatangel  Konstantije I  Konstantije II  Georgije VI  Antim IV  Antim V  German IV  Meletije III  Antim VI  Kiril VII  Joakim II  Sofronije III  Joakim III  Joakim IV  Dionisije V  Neofit VIII  Antim VII  Konstantin V  German V  Meletije IV
Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)
Georgije VII  Konstantin VI  Vasilije III  Fotije II  Venuijamin  Maksim V  Atenagora  Dimitrije  Vartolomej
u egzilu u Nikeji ponekad se ne ubraja u partrijarhe