Ognji Baku
Vatre Bakua (rus. Огни Баку; azer. Bakının işıqları) je sovjetski crno-bijeli film snimljen 1950. u režiji Rze Tahmasiba, Aleksandra Zarhija i Josifa Hejfica. Snimljen je u tadašnjem sovjetskom Azerbejdžanu, a radnja mu je prikazivala nastanak i razvoj naftne industrije u Azerbejdžanu tokom prve polovice 20. vijeka, odnosno važnost koju je ona imala za SSSR u burnim historijskim događajima. Vatre Bakua su, kao i svi sovjetski filmovi tadašnjeg doba, imale snažan propagandni naboj, a poslije smrti Staljina i procesa destaljinizacije su postale žrtvom cenzure. Kada je 1958. ponovno poslan u kino-dvorane, isječene su sve scene u kojima se pojavljuje u međuvremenu likvidirani Lavrentij Berija (čiji lik tumači Nikolaj Mordvinov). Deset godina je dodatno skraćen, s time da su iz filma izbačene sve scene sa Staljinom (koga tumači Miheil Gelovani). Ognji Bakua su nakon toga u svojoj integralnoj verziji prikazane tek početkom 21. vijeka u na državnoj televiziji tada već nezavisnost Azerbejdžana.
Vanjske veze
- Полная 88-минутная версия фильма на YouTube
- Ognji Baku na sajtu IMDb
- p
- r
- u
- Ветер в лицо
- Полдень
- Моя Родина
- Горячие денёчки
- Депутат Балтики
- Член правительства
- Его зовут Сухэ-Батор
- Малахов курган
- Во имя жизни
- Драгоценные зёрна
- Ognji Baku
- Павлинка
- Нестерка
- Visota
- Люди на мосту
- Мой младший брат
- Анна Каренина
- Города и годы
- Повесть о неизвестном актёре
- Двадцать шесть дней из жизни Достоевского
- Чичерин