Permanentna revolucija
Ovaj članak je dio serije: Marksizam |
Sociologija i antropologija |
Otuđenje |
Buržoazija |
Klasna svijest |
Komunizam |
Kulturalna hegemonija |
Izrabljivanje |
Ideologija |
Proletarijat |
Ekonomija |
Marksistička politička ekonomija |
Radna snaga |
Zakon vrijednosti |
Sredstva proizvodnje |
Način proizvodnje |
Proizvodne snage |
Višak rada |
Višak vrijednosti |
Naknada za rad |
Historija |
Kapitalistička proizvodnja |
Klasna borba |
Diktatura proleterijata |
Izvorna akumulacija |
Proleterska revolucija |
Proleterska internacionala |
Svjetska revolucija |
Filozofija |
Marksistička filozofija |
Historijski materijalizam |
Dijalektički materijalizam |
Socijalizam |
Analitički marksizam |
Autonomni pokreti |
Feministički marksizam |
Humanistički marksizam |
Strukturalni marksizam |
Zapadnjački marksizam |
Istaknuti marksisti |
Karl Marx |
Friedrich Engels |
Karl Kautsky |
Vladimir Lenjin |
Lav Trocki |
Josif Staljin |
Rosa Luxemburg |
Mao Ce tung |
Georg Lukács |
Antonio Gramsci |
Karl Korsch |
Frankfurtska škola |
Louis Althusser |
Paul Lafargue |
Kritike |
Kritika marksizma |
Permanentna revolucija' je marksistički koncept koji promovira radikalnu revolucionarnu strategiju u svrhu transformacije kapitalističkog u socijalističko društvo, pri čemu se radnička klasa ne smije zadovoljiti sa malim uspjesima niti pristati na kompromise sa svojim klasnim neprijateljima. Iako svoje korijene ima u Komunističkom manifestu Karla Marxa i Friedricha Engelsa, danas se uglavnom vezuje uz trockizam zahvaljujući tome što je izuzetno popularizirao ruski boljševički vođa i marksistički teoretičar Lav Trocki, i to prije svega u kontekstu raspravi o vanjskoj politici novoosnovanog SSSR-a 1920-ih. Trocki je držao da stvaranjem sovjetske socijalističke države Oktobarska revolucija nije završena, odnosno da može postati potpuna jedino ako postane svjetska revolucija, odnosno da je Sovjeti nastave "izvoziti" čak i po cijenu nastavka diplomatske izolacije ili prekida savezništva sa ne-komunističkim pokretima. Stavu Trockog se suprotstavio Josif Staljin sa svojim konceptom socijalizma u jednoj zemlji prema kome se SSSR prethodno trebao posvetiti unutrašnjim reformama, a on je na kraju postao i službeni stav vladajuće Komunističke partije.