Polemije Silvije
Polemije Silvije (latinski: Polemius Silvius, 5. stoljeće n.e.) bio je autor jednog julijanskog kalendara s komentarima, u kojima je pokušao integrirati tradicionalni rimski festivalski ciklus s novim kršćanskim svetim danima.[1] Njegov kalendar, koji se naziva i laterculus ili fasti, datira iz 448-449. g. n. e.[2] Djelovao je na jugoistoku Galije.[3]
Pozadina
Polemije je pripadao kršćanskoj kulturnoj eliti,[4] djelujući unutar carske birokracije u Galiji pod Valentinijanom III.[5] Bio je prijatelj Hilarija iz Arlesa.[6] Galska kronika iz 452. spominje ga u svezi s 438. godinom i naziva ga "mentalno poremećenim".[7]
Polemije je dodijeljen Euheriju, biskupu u Lyonu (drevnom Lugdunu), kome je izradio kalendar.[8] Budući da su fiksni kršćanski blagdani još uvijek bili malobrojni, Polemije se suočio s izazovom da ispuni konvenciju tradicionalnog rimskog kalendara imenovanim blagdanima pritom ga "čisteći" od rimskih carskih i drugih festivala koji se danas smatraju "poganskim".[9] Iako je Filokalov kalendar 354. godine slobodno zabilježio tradicionalne vjerske praznike, do Polemijeva vremena kršćanska je država počela donositi zakone protiv drugih religija i odvajati rimsku vjersku baštinu od kulture i građanskog života poganskog Carstva.[10] Polemije, koji je vjerojatno konzultirao Filokalov kalendar,[11] popunio je praznine oznakama vezanih za meteoroške pojave i godišnja doba te "egipatskim danima",[12] tj. danima koji se smatraju nepreporučljivima za nove pothvate i određene medicinske zahvate.[13] Beda Časni bio je među onima koji su crpili informacije iz Polemijevog kalenadara. [14]
U Polemijevom kalendaru riječ ludi, "igre" na klasičnom latinskom, zapravo se odnosu na kazališne predstave, dok se circences koristi za utrke dvokolica.[15] Njegovo djelo sadrži značajne primjere galoromanskog jezika, regionalne varijacije latinskog jezika, te primjere sačuvanih galskih riječi.[16]
Kalendar
Oblik koji je Polemije uglavnom koristio slijedio je konvencije rimskih kalendara, s danima poredanim u paralelne stupce pod nazivom mjeseca, pri čemu je svaki dan bio zabilježen u zasebnom retku. Stupac 1 sadrži dane u mjesecu. Stupac 2 identificira sve posebne dane, ne samo tradicionalne rimske i kršćanske blagdane, već i rođendane careva, te dane kada su konzuli i pretori stupili na dužnost. Stupac 3 daje vremenske uvjete; na uključivanje vremenskih uvjeta možda je utjecala Kolumelina rasprava o poljoprivredi iz 1. stoljeća n.e.[17] Polemije je unio i podatke iz vlastitih istraživanja, kao što su rođendani Cicerona, Vergilija,[18] i izvesne Faustine, koja je bila divinizirana supruga (diva) nekog cara iz dinastije Antonina.[19]
Budući da je rimski kalendar tradicionalno imao didaktičku svrhu, [20] Polemijev lateculus daje i nekoliko drugih popisa i tablica u kronografskom prikazu mjeseci:
- carevi i uzurpatori;
- rimske provincije;
- imena životinja, raspoređena u prikatu dva mjeseca;
- tablica za izračunavanje datuma Uskrsa i Mjesečevih mijena (nije sačuvano);
- zgrade i topografske značajke Rima;[21]
- fabulae poeticae ("pjesničke priče");
- brevijar rimske povijesti;
- "registar glasova životinja";
- utezi i mjere;
- pjesnički metri (nije sačuvano);
- pregled filozofskih sekti (nije sačuvan).
Izgubljeni dijelovi poznati su samo iz uvodnog sinopsisa.[22] Za svaki mjesec kalendar daje i ekvivalentne hebrejske, egipatske, atenske i grčke nazive.[23]
Popis provincija
Polemije Silvije napisao je i popis kasnorimskih provincija, koji je Otto Seeck dodao svom izdanju djela Notitia dignitatum. [24] Ovaj je popis je čuven po tome što navodi šest provincija u rimskoj Britaniji: šesta je sumnjiva "Orcades provincia".[25]
Reference
- ↑ Giusto Traina, 428 AD: An Ordinary Year at the End of the Roman Empire (Princeton University Press, 2009, from the original Italian edition of 2007), str. 180.
- ↑ Mary Beard, J. A. North, S.R.F. Price, Religions of Rome: A Sourcebook (Cambridge University Press, 1998), str. 69.
- ↑ J.N. Adams, The Regional Diversification of Latin, 200 BC–AD 600 (Cambridge University Press, 2007), str. 295.
- ↑ David Paniagua Aguilar, "Adis: A Ghost Latin Zoological Term," Bulletin Du Cange 65 (2007), str. 227.
- ↑ Traina, 428 AD, str. 180.
- ↑ Adams, Regional Diversification, str. 295.
- ↑ Traina, 428 AD, str. 180.
- ↑ Traina, 428 AD, str. 180.
- ↑ Faith Wallis, "Medicine in Medieval Calendar Manuscripts," in Manuscript Sources of Medieval Medicine: A Book of Essays (Garland, 1995), str. 106–107.
- ↑ Michele Renee Salzman, On Roman Time: The Codex Calendar of 354 and the Rhythms of Urban Life in Late Antiquity (University of California Press, 1990), str. 235.
- ↑ Salzman, On Roman Time, str. 4.
- ↑ Wallis, "Medicine in Medieval Calendar Manuscripts," str. 106–107.
- ↑ Bruce Eastwood, Ordering the Heavens: Roman Astronomy and Cosmology in the Carolingian Renaissance (Brill, 2007), str. 269.
- ↑ Faith Wallis, Bede: The Reckoning of Time (Liverpool University Press, 1999), str. 52.
- ↑ Wallis, Bede, str. 52.
- ↑ Adams, Regional Diversification, str. 295 sqq.
- ↑ A.D. Lee, Pagans and Christians in Late Antiquity: A Sourcebook (Routledge, 2000), str. 146.
- ↑ Michael Maas, John Lydus and the Roman Past (Routledge, 1992), str. 53.
- ↑ Salzman, On Roman Time, str. 139.
- ↑ Salzman, On Roman Time, str. 14.
- ↑ Za primjere vrsta podataka koje Polemije pruža, v. Lawrence Richardson, A New Topographical Dictionary of Ancient Rome (Johns Hopkins University Press, 1992), passim.
- ↑ Popisi kako ih je opisao Aguilar, "Adis," str. 227; Adams, Regional Diversification, str. 295.
- ↑ Wallis, Bede, str. 42.
- ↑ Laterculus Polemii Silvii
- ↑ Orcades provincia