Anđelko Aleksić

Anđelko Aleksić
Anđelko Aleksić
Lični podaci
Puno imeAnđelko Aleksić
Datum rođenja1876.
Mesto rođenjaMidinci,  Osmansko carstvo
Datum smrti14. maj 1904.(1904-05-14) (27/28 god.)
Mesto smrtiČetirce,  Osmansko carstvo

Anđelko Aleksić (1876 — 1904) je bio srpski četnički vojvoda u Staroj Srbiji i Makedoniji početkom 20. veka.

Biografija

Anđelko je rođen 1876. godine u selu Midinci, kod Kičeva. Bio je bio pečalbar, aščija u kafani „Orijent“ u Beogradu početkom 20. veka. Pominje se 1899. i 1901. godine kao mlekadžija pa piljar, koji je po izveštaju beogradskih opštinskih vlasti: "dobrog vladanja a srednjeg imovnog stanja".[1] Kad su Luka Ćelović, dr Milorad Gođevac i Jovan Atanacković osnovali Srpsku revolucionarnu organizaciju septembra 1903. godine, on joj se pridružio kao borac.

Prva srpska komitska četa organizovana je u Beogradu 23. marta 1904. godine, od 25 četnika. U njen sastav su ušli skoro sve Starosrbijanci, pa je za vođu izabran najspremniji od njih tako južnjak Anđelko Aleksić, tada kafedžija u Beogradu.[2] Oni su u najvećoj tajnosti krenuli vozom iz Beograda za Vranje. Tu ih je u Vranju sačekao Izvršni odbor i obezbedio da nesmetano pređu srpsko-tursku granicu, kod crkve Sv. Ilije. Krenuo je vojvoda Anđelko u prvu akciju ka Zebrnjaku, a uz put je svratio u selo Algunju, kod budućeg vojvode Todora Krstića Algunjskog.[3] Kod Kumanova je trebalo da im putovođa bude pop Taško Petrović, ali je isti prota zakazao. Poruku koju mu je predao Todor Krstić, loše je primljena. Turci su se uzbunili, a straža je primetila kod Šupje Stene kolonu naoružanih ljudi, i usledio je žestok vatreni sukob tokom kojeg je propala cela, prva srpska komitska četa.[2]

Maja 1904. godine sa 23 četnika prešao je srpsko-tursku granicu i uputio se ka Poreču. Četu je kod sela Četircе kod Kumanova 9. maja 1904. godine otkrila turska vojska, nakon čega se razvila borba kod sela Šuplji Kamen. Četa Anđelka Aleksića pružila je očajnički otpor nanoseći Turcima i albanskim bašibozucima velike gubitke. Kada je od cele čete na kraju borbe jedini živ ostao samo vojvoda Anđelko Aleksić, metak namenjen samoubistvu potrošio je na napadača. Kada su zamukli pucnji pozvat je na predaju, izašao je na opkop izvadio nož i preklao sam sebe prethodno rekavši: Ovako se srpski komita predava!.[4][5][6][7][8][9][10]

Ulica Marka Oreškovića u Beogradu (Zvezdara) se zvala Vojvode Anđelka od 1908. do 1946. godine.

Delfa Ivanić ga spominje u svojim Uspomenama, da je vojvoda Anđelko Aleksić preveo prvu srpsku četu preko Buštranja.[11] Исто је сматрала већина писаних расправа и сведочанстава четника живих пред Други светски рат.[12]

Vidi još

Reference

  1. ^ Beogradske opštinske novine", Beograd 1899-1901. godine
  2. ^ а б "Beogradske opštinske novine", Beograd 1939. godine
  3. ^ "Vreme", Beograd 1932. godine
  4. ^ „www.glas-javnosti.rs[[Категорија:Ботовски наслови]]”. Архивирано из оригинала 10. 11. 2014. г. Приступљено 11. 01. 2013.  Сукоб URL—викивеза (помоћ)
  5. ^ K. Пећанац, Четничка акција 1903-1912, Београд 1933, 16-18;
  6. ^ С. Краков, Пламен четништва, Београд 1930, 137-141
  7. ^ ; Ј. Хаџи Васиљевић, Четничка акција, Београд 1928, 16-19;
  8. ^ С. Симић, Српска револуционарна организација 1903-1912, Комитско четовање у Старој Србији и Македонији, 136-142;
  9. ^ В. Илић, Српска четничка акција 1903-1912, Београд 2006, 40-42.
  10. ^ http://www.maticasrpska.org.rs/stariSajt/biografije/tom01.pdf
  11. ^ Милановић, Јасмина (2012). DELFA ИВАНИЋ, УСПОМЕНЕ. Београд: ИНСТИТУТ ЗА САВРЕМЕНУ ИСТОРИЈУ. стр. 287. ISBN 978-86-7403-172-8. 
  12. ^ "Политика", 9. март 1941
  • p
  • r
  • u
  • Zapadno Povardarje (1906—1907)
  • Istočno Povardarje (mart 1907)
  • Februarska oseka (1907)
Komitet
Osnivači
Prvi
članovi
Centralni odbor
Bitoljski odbor
Skopski odbor
Izvršni odbor
Gorski štab
Neboračko članstvo
Sveštenici
Prosvetni radnici
Diplomate
Četničke vojvode i borci
Vojvode
  • Anđelko Aleksić
  • Anđel Đorđević
  • Arsa Gavrilović
  • Aleksa Komnenić
  • Aleksandar Arsić
  • Borko Paštrović
  • Boško Virjanac
  • Vanđel Dimitrijević Skopljanče
  • Vasilije Trbić
  • Vladimir Kovačević Maleški
  • Vojin Popović Vuk
  • Vojislav Tankosić
  • Gligor Sokolović Nebregovski
  • Dane Stojanović
  • Denko Božinović Čuma
  • Dimitrije Aleksić Ditko
  • Debarac
  • Dragiša Kovačević
  • Dragoljub Nikolić
  • Dragomir Vasiljević
  • Dragomir Protić
  • Dragutin Jovanović Lune
  • Vojvoda Dule
  • Đorđe Drimkolski
  • Skopljanče
  • Đorđe Sokolović Kratovac
  • Đura Ivanišević
  • Emilio Milutinović
  • Živko Gvozdić
  • Zafir Premčević
  • Zmejko Blažević
  • Ilija Trifunović Birčanin
  • Jaćim Pavlović Jaćko
  • Jovan Božinović
  • Jovan Stojković Babunski
  • Jovan Cvetković Dolgač
  • Jovan Naumović Osogovski
  • Jovan Pešić Strelac Topličanin
  • Jovan Stanojković Dovezenski
  • Josif Jovanović Belocrkvanac
  • Koce Krstić
  • Kosta Vojinović
  • Kosta Milovanović Pećanac
  • Kosta Todorović
  • Krsta Kovačević Trgoviški
  • Lazar Kujundžić Klempa
  • Ljuba Jezdić Razvigora
  • Milivoje Čolak Antić
  • Micko Krstić Porečki
  • Mihailo Jovanović Brodski
  • Mihailo Josifović
  • Nace Trajković
  • Nikola Skadarac
  • Pavle Mladenović Čiča
  • Petar Kacarević
  • Petar Koćura
  • Živko Gvozdić
  • Petar Todorović
  • Petko Ilić Nagorički
  • Rade Radivojević Dušan
  • Rista Cvetković Porečki
  • Rista Petrović Porečki
  • Rista Stevanović Starački
  • Savatije Milošević
  • Spasa Pavlović Garda
  • Spasa Tanović Metohijski
  • Stevan Nedić Ćela
  • Sreten Vukosavljević
  • Temeljko Barjaktarević
  • Todor Krstić Algunjski
  • Toma Krstić Kosturac
  • Trenko Rujanović
  • Cene Marković
  • Borci
    Bitke
    Bitke
  • 1903
    1904
    1905
    1906
    1907
    1912
    • Kategorija Kategorija
    • Stranica Ostave Ostava
    Anđelko Aleksić na srodnim projektima Vikipedije:
    Mediji na Ostavi
    Podaci na Vikipodacima