Mikrobni metabolizam

Mikrobni metabolizam je proces kojim mikrobi dobijaju energiju i nutrijente (e.g. ugljenik) koji su im neophodni da žive i da se reprodukuju. Mikrobi koriste mnoštvo različitih tipova metaboličkih strategija i vrste se obično mogu međusobno diferencirati na osnovu njihovih metaboličkih karakteristika. Specifična metabolička svojstva mikroba su glavni faktori u određivanju mikrobne ekološke niše, i često omogućavaju datom mikrobu da bude koristan u industrijskim procesima ili odgovoran za biogeohemijske cikluse.[1]

Tipovi

Shema protoka za određivanje metaboličkih svojstava mikroorganizama

Svi mikrobni metabolizmi se mogu grupisati koristeći tri principa:

1. Način na koji organizmi dobijaju ugljenik za sintetisanje ćelijske mase:

  • autotrofni – ugljenik se dobija iz ugljen-dioksida ( CO 2 {\displaystyle {\ce {CO2}}} )[2]
  • heterotrofni – ugljenik se dobija iz organskih jedinjenja[3]
  • miksotrofni – ugljenik se dobija iz organskih jedinjenja i putem fiksacije ugljen-dioksida[4]

2. Način na koji organizmi dobijaju redukujuće ekvivalente koristeći bilo energiju konzervacije ili biosintetičke reakcije:

  • litotrofni – redukujući ekvivalenti se dobijaju iz neorganskih jedinjenja
  • organotrofni – redukujući ekvivalenti se dobijaju iz organskih jedinjenja

3. Način na koji organizmi dobijaju energiju za život i rast:

U praksi se ovi termini slobodno kombinuju. Tipični primeri su:

  • hemolitoautotrofi dobijaju energiju putem oksidacije neorganskih jedinjenja i ugljenika iz fikacije ugljen-dioksida. Primeri: nutrifikacione bakterije, sumpor-oksidujuće bakterije, gvožđe-oksidujuće bakterije, nolgas bakterije
  • fotolitoautotrofi dobijaju energiju iz svetla i ugljenika iz fiksacije ugljen-dioksida, koristeći redukujuće ekvivalente iz neorganskih jedinjenja. Primeri: modrozelene bakterije (voda (H
    2
    O
    ) kao donor redukujućeg ekvivalenta), Chlorobiaceae, Chromatiaceae (vodonik sulfid (H
    2
    S
    ) kao donor redukujućeg ekvivalenta), Chloroflexus (vodonik (H
    2
    ) kao donor redukujućeg ekvivalenta)
  • hemolitoheterotrofi dobijaju energiju iz oksidacije neorganskih jedinjenja, ali ne mogu da fiksiraju ugljen-dioksid ( CO 2 {\displaystyle {\ce {CO2}}} ). Primeri: neki pripadnici Thiobacilus, Beggiatoa, Nitrobacter spp., Wolinella (sa H
    2
    kao donorom redukujućeg ekvivalenta), nolgas bakterije, sulfat-redukujuće bakterije
  • hemoorganoheterotrofi dobijaju energiju, ugljenik i redukujuće ekvivalente za biosintetičke reakcije iz organskih jedinjenja. Primeri: većina bakterija, e. g. Escherichia coli, Bacillus spp., Actinobacteria
  • fotoorganoheterotrofi dobijaju energiju iz svetlosti, a ugljenik i redukujuće ekvivalente za reakcije biosinteze iz organskih jedinjenja. Neke vrste su striktno heterotrofne, mnoge druge imaju i sposobnost fiksiranja ugljen-dioksida i miksotrofne su. Primeri: Rhodobacter, Rhodopseudomonas, Rhodospirillum, Rhodomicrobium, Rhodocyclus, Heliobacterium, Chloroflexus (alternativno fotolitoautotrofima sa vodonikom)

Reference

  1. ^ Madigan,, Michael T.; Martinko, John M. (2005). Brock Biology of Microorganisms. Pearson Prentice Hall. 
  2. ^ Kriega, Noel R.; Padgettb, Penelope J. (2011). „Taxonomy of Prokaryotes”. Methods in Microbiology. 
  3. ^ S. Magdouli; S. Yan; R. D. Tyagi; R. Y. Surampalli (2013). „Heterotrophic Microorganisms: A Promising Source for Biodiesel Production”: 416—453. 
  4. ^ Mauseth, James D. (2008). Botany: An Introduction to Plant Biology (4 изд.). Jones & Bartlett Publishers. ISBN 978-0-7637-5345-0. 
Нормативна контрола: Државне Уреди на Википодацима
  • Летонија