Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svjetski rat)

Srpski dobrovoljački korpus na smotri.

Srpski dobrovoljački korpus (njemački: Serbisches Freiwillingenkorps) je bila vojna formacija koja je tokom drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji pod komandom Wehrmachta vodila borbe protiv partizana.

Oktobra 1941. godine Dimitrije Ljotić, vođa fašističkog pokreta „Zbor“, formirao je partijsku vojsku – Srpsku dobrovoljačku komandu, jačine oko 2000 dobrovoljaca, koja je krajem 1942, preimenovana u Srpski dobrovoljački korpus (SDK) koji je sredinom 1943, dostigao broj od oko 9000 dobro naoružanih dobrovoljaca. Pripadnici korpusa su bili ubeđeni fašisti, u narodu poznati kao Ljotićevci po svom ideologu Dimitriju Ljotiću. Komandant Srpskog dobrovoljačkog korpusa bio je pukovnik Kosta Mušicki.[1]

Ideologija ljotićevaca je predviđala borbu protiv slobodnih zidara, Jevreja, komunista, zapadnjačkog kapitalizma i vezanost Srbije za Nemačku.[1]

Korpus je bio zloglasan po zločinima nad stanovništvom, posebno Jevrejima i Romima, partizanskim ustanicima i pripadnicima pokreta otpora.

Hronologija

Ljotićeva dobrovoljačka vojska je nastajala u obliku tzv. dobrovoljačkih odreda koji su u jesen 1941. godine, nedugo nakon izbijanja ustanka u Srbiji, formirani od pristaša predratne stranke ZBOR Dimitrija Ljotića. Ljotićevi fašisti su nosili oznaku Sv. Đorđa, kao simbol sveca koji kopljem ubija "komunističku aždaju".

Krajem 1942. i početkom 1943. godine od 12 ljotićevskih dobrovoljačkih odreda po odobrenju njemačkih okupacionih vlasti obrazovan je Srpski dobrovoljački korpus u jačini od oko 3.000-3.500 ljudi, koji je formalno bio podčinjen predsjedniku kvislinške vlade, a faktički načelniku štaba njemačkog zapovjednika Srbije. Opskrbljivala ga je oružjem i ostalom opremom njemačka okupaciona vlast. U sastavu SDK nalazila su se četiri dobrovoljačka i jedan četnički jurišni bataljun svaki sa 500 ljudi, a od 4. januara 1943. godine i bataljun bornih kola, eskadron konjice i 6 aviona.[2]

U svibnju 1943. Nedić je pokušao da Korpus poveća na pet pukova, ali Nijemci to nisu odobrili. Pukovi su formirani u studenom 1943 da bi tek kad su ponovo planule borbe u Srbiji i formirane brojne brigade i partizanski odredi, Nijemci siječnja 1944 odobrili formiranje ovih pukova i dali za njih potrebno oružje. No, formiranje pukova nije išlo lako, jer Nedićevi organi nisu mogli da ih popune mobilizacijom. Tek nakon nasilnog odvođenja od kuća ljotićevski oficiri su uspeli da formiraju ove pukove. Pored pukova jačine 1200 ljudi, naoružanih lakim streljačkim naoružanjem, SDK je u svom sastavu imao artiljerijski divizion jačine 500 ljudi sa 4 baterije, bataljun bornih kola i eskadron konjice.[2] Prema nemačkim statistikama, korpus je u kolovozu 1944. imao 9.886 ljudi.[3]

Srpski dobrovoljački korpus je bio angažirani u operacijama protiv 2. i 5. divizije NOVJ pri njihovom prodoru u zapadnu Srbiju u proljeće 1944. i u operacijama u Toplici i Jablanici u ljeto 1944. Tada je osnovan je i Crnogorski dobrovoljački korpus Pavla Đurišića, ukupne jačine oko 5.000 vojnika, po ugledu na SDK.

Nakon što su partizanske snage i jedinice Crvene armije godine 1944. oslobodile Srbiju od Nemaca, snage SDK su se povukle s njemačkom vojskom u Treći Rajh te prešle pod komandu SS-a i službeno nazvane Srpski dobrovoljački SS korpus (njemački: Serbischer SS-Freiwilligen Korps).[2] Tokom povlačenja iz Srbije broj im se prepolovio na oko 4.000 pripadnika.[4]

U zimi 1944/45. godine Slovenački partizani nanose teške gubitke Korpusu, tokom napada na Pivku i Postojnu od oko 100 mrtvih, 130 ranjenih i oko 150 nestalih, nakon čega prestaje biti efektivna vojna formacija. Ostatak SDK se reorganizira i učestvuje u borbama protiv NOVJ u sastavu njemačkih jedinica u Slovenačkom primorju.[2]

Početkom 1945. godine, nekoliko desetina fanatičnih pripadnika SDK je odabrano od nacističke obavještajne službe za djelovanje u neprijateljskoj pozadini. Oni su od Gestapoa organizovani u Lovačke grupe Jugoistok i spušteni padobranom u veljači i ožujku 1945. na Kopaonik, Kosovo i u okolinu Beograda, ali su ubrzo pohvatani.

Kraj rata je formacija dočekala u Sloveniji. 1. svibnja dva puka su prešla u Italiju gdje su se predala Amerikancima, dok su tri puka koja su držala frontu oko Ljubljane povukla u Austriju gdje su se predali Britancima, koji su ih skupa s 1,000 četnika i 10,000 slovenskih domobrana izručili partizanima, nakon čega su mnogi pogubljeni (vidi blajburški pokolj).

Izvori

  1. 1,0 1,1 https://www.znaci.org/00001/47_2.htm
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Srpski dobrovoljački korpus na vojska.net
  3. Prema Bundesarchivu, RH 19 XI/31 Militaerbefehlshaber Suedost Ia, Gegenueberstellung der Feindstaerken und der eigenen einsatzfaehigen Kraefte im serbischen Raum (21.8.1944)
  4. https://www.znaci.org/00001/4_12_4_160.pdf

Povezano

Eksterni linkovi

  • Srpski dobrovoljački korpus na vojska.net
  • Srpski dobrovoljački SS korpus na waffen-ss.cz Arhivirano 2010-05-22 na Wayback Machine-u
  • p
  • r
  • u
Sukobljene
strane
Wehrmacht  Italijani (do 1943.)   Bugari (do 1944.)   Ustaše i Domobrani  Nedićevci i Ljotićevci  Četnici ili JVuO (počeli kao Saveznici)   Slovenski domobrani  Balisti
Vođe
i vojskovođe
Tok rata

Teslić  Okučani  Weiss (Weiss I, Weiss II Neretva (Prozor, Jablanica, Konjic, Gornji Vakuf, Proboj Prodor NOVJ u Hercegovinu  Braun  Drina  Teufel  Prodor NOVJ u Crnu Goru  Lika  Schwarz (Razoružanje četnika, Sutjeska Velika Kladuša  Vlasenica  Paula  Zvornik  Varaždin  Lepenica  aerodrom Rajlovac  Bugojno  Neštin  Kapitulacija Italije (Osovina, Split, Istra, Provala oblaka Zrin  Tuzla  Ofanziva JVuO  Prijepolje  Kolašin  Višegrad  Zenica  Travnik  Štampetov most  Balkanski klanac  Sanski Most  Jesenji pljusak  Virovitica  Koprivnica  Traufe  Glina  Nemačka zimska ofanziva  Ziethen  Kugelblitz (Prijepolje Panter  Snežna oluja  Banja Luka
Huk šume  Napfkuchen  Ivanjica  Buktinja  Čaglin  Drežnica  Falkenjagd  Februarski pohod  Pik  Bura  Hajka  Popovo polje  Dachstein  Prodor NOVJ u Srbiju  Nemačka ofanziva u istočnoj Bosni  Braunšvajg  Cazin  Lomnica  Korčula  Martin Brod  Prolećna ofanziva  Ljubija  Šolta  Šah  Drvar  Brač  Delnice  Podgorač  Čazma  Blitz  Denkerk  Bosiljevo  Toplica-Jablanica  Sniježnica-Trusina  Muholovka  Röslein  Andrijevica  Durmitor  Brezna  Savezničko bombardovanje (Vazdušni most, Ratweek Jelova gora  Dunavski vilenjak  Prijedor  Cazin  Banja Luka  Brač  Hvar  Valjevo  Aranđelovac  Cirkus  Trebinje  Niš  Beograd  Sremski front  Kosovo  Mostobran Kraljevo  Prilep  Draufgänger  Travnik  Cazin  Batina  Koprivnica  Našice  Knin  Proboj Armijske grupe E (Proboj iz Srbije, Proboj kroz istočnu Bosnu, Sjemeć, Proboj iz Crne Gore, Zeleni put II Četnička ofanziva u istočnoj Bosni  Virovitički mostobran  Decembarska ofanziva
Nemački protivudar  Travnik  Zimska oluja  Vukodlak  Mostar  Rübezahl  Bolman  Kraj zime  Majska oluja  Sarajevo  Bosanska golgota  Lijevča polje  Karlovac  Rijeka  Trst  Zelengora  Blajburg  Odžak
Ratni zločini
(spisak osuđenih)
Jasenovac  Sajmište  Banjica  Ciglana  Jadovno  Jajinci  Topovske šupe  Stara Gradiška  Šabac  Niš  Lepoglava  Jastrebarsko
Blagaj  Vrginmost  Drvar  Grahovo  Glina  Skela  Šabac  Kraljevo  Kragujevac  Valjevo  Novi Sad  Drakulić  Zabiokovlje  Imotski-Ljubuški  Gata  Prozor  Bijelo Polje  Sandžak i istočna Bosna  Doli  Vranić  Rača  Drugovac  Blajburg
  • p
  • r
  • u
Marionetski režimi




Političke organizacije
Ustaše  ZBOR  Zelenaši  Slovenska zaveza  Slovenska ženska legija   Straža
Kvislinzi i kolaboracionisti
Oružane formacije
Crnogorske oružane snage
Lovćenska brigada  Crnogorski dobrovoljački korpus  Crnogorska narodna vojska
Slovenske oružane formacije
Plava garda  Legija smrti  Narodna legija  Pobratim  Slovensko domobranstvo  Slovenska legija  Slovenski narodni varnostni zbor  Sokolska legija  Gorenjsko domobranstvo  Bela garda
Muslimanska milicija